Više hiljada policajaca u blizini beogradske Arene, tužioci na tribinama, ograničen broj ljudi koji mogu da uđu u sportsku halu…

Dvodnevno divljanje huligana po ulicama Novog Sada, gdje su prebijali navijače Hrvatske rukometne reprezentacije i palili automobile registarskih oznaka Rijeke, Ogulina, Šibenika pa i Ljubljane, rezultiralo je uvođenjem nekog oblika vandrednog stanja, kako bi se omogućilo odigravanje jedne rukomente utakmice.

“Nećemo dozvoliti da pojedine navijačke grupe naprave incidente ili probleme”…rekao je direktor policije Milorad Veljović.

Drastične mjere bezbijednosti pokazuju da su ekstremne grupe navijača i desničarskih organizacija, još jednom državu dovele u situaciju da sa njima odmjerava snagu.

Do sada su, međutim, u tom nadmetanju nekoliko puta i pobijedile, kao u oktobru 2011. godine, kada su uspjeli da izdejstvuju otkazivanje Parade ponosa.

Pitanje koje se zato postavlja jeste kakav će efekat imati drastično smanjenje kazne osuđenima da su na svirep način, u strogom centru Beograda, ubili navijača francuskog Tuluza, 28-godišnjeg Brisa Tatona, što je podsjetimo, bila i najdrastičnija kazna do sada izrečena huliganima u Srbiji.

​​Dok Državno tužilaštvo ocjenjuje da će se svrha kažnjavanja ostvariti i novim, nižim kaznama, Goran Miletić, pravnik u organizaciji Branitelji građanskih prava, inače jedan od organizatora otkazane Parade, uvjeren je da će odluka dodatno ohrabriti huligane.

„Ovdje se, onima koji sutra žele da čine slična djela, dakle da nekoga napadnu bez obzira da li namjeravaju da ga ubiju ili samo prebiju, šalje drastična poruka da sa dobrim advokatom ili na bilo koji drugi način, mogu proći nekažnjeno. U situaciji kada se dešavaju napadi na hrvatske navijače, kada se otkazuje Prajd opet usled prijetnji, ovo zaista djeluje potpuno nevjerovatno. Sve skupa djaluje veoma, veoma loše. Dakle, nema kažnjivosti i to je nešto na šta smo upozoravali kada se dešavao Prajd, da klima nekažnjivosti postoji i da je pravosuđe, u stvari „usko grlo“. Policija ponekad i uradi svoj posao, ne uvjek, ali veoma često nekoga uhapse, ali pravosuđe ne radi svoj posao“, rekao je Miletić.

Tatonovi roditelji razočarani

Odluka Apelacionog suda da na pola umanji kazne u slučaju Taton, neprijatno je iznenadila roditelje ubijenog mladića, koji su od prvog dana pažljivo pratili proces optuženima za ubistvo njihovog sina.

Pravni zastupnik porodice Taton, Slobodan Ružić, kaže da nije jasno kako su manje kazne izrečene uprkos tome što je kvalifikacija djela – teško ubistvo, ostala ista. Zaključak koji iz toga izvodi jeste da je nova presuda posljedica kompromisa.

„Čuli smo da je Tužilaštvo zadovoljno ovakvom odlukom Apelacionog suda, što mi nije baš najjasnije s obzirom da je sa 240 godina, koliko su ukupno dobili, smanjili na 115 godina zatvora. S obzirom i da je Apelacioni sud ostao kod kvalifikacije da se radi o teškom ubistvu, htio bih da ukažem da je osam od 12 okrivljenih dobilo kaznu ispod minimuma od 10 godina zatvora, a čak pet njih je dobilo kaznu od sedam godina zatvora što je maksimalno ublaženje kazne, a kazna se može ublažiti samo kada postoje naročito olakšavajuće okolnosti i mene zanima koje su to naročito olakšavajuće okolnosti koje postoje kod ovih okrivljenih“, kaže Ružić.

Pravnik Goran Miletić, dodaje da je to „vidljivo čak i za laike“ i da „bi sud trebalo da objasni svim građanima koje su to olakšavajuće okolnosti koje su uzeli u obzir, budući da ne postoje olakšavajuće okolnosti u ovako svirepom ubistvu“.

Uticaj izbora

Šta je onda uticalo da kazne budu smanjene na pola? Miletić misli da se odgovor može potražiti i u blizini parlamentarnih izbora, koji bi trebalo da budu održani u maju.

Istog mišljenja je i profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić, koja ne isključuje mogućnost da je odluka Apelacionog suda upravo dio predizbornih aktivnosti.

"Pravosuđe u Srbiji je ustrojeno tako da bude lojalno onoj vlasti koja ga je izabrala. To se vidi na gotovo svim potezima pravosudne vlasti, kako radi Visoki savjet sudstva koji formira sudijski kadar u Srbiji i zaista tako nešto ne mogu da isključim", kaže Vodinelić.

Sportski tereni, poslednjih godina su postali poligoni za ispoljavanje različitih vrsta ekstremizma. Sa tribina je skanidrano „Nož, žica, Srebrenica“, tamnoputim fubbalerima upućivane su rasističke uvrijede, napadi na policiju su česti. Bilans jedine održane Parade ponosa bilo je preko sto povrijeđenih i demoliran grad, u čemu su navijači učestvovali zajedno sa pripadnicima ekstremističkih pokreta.

Kazne koje su za takva djela izricane, uglavnom su poslije kritikovane kao preblage. U Srbiji, zaključuje Vesna Rakić – Vodinelić, postoje dvije vrste gledanja na one koji krše zakon, a navijačke grupe, čini se, spadaju u one koji nisu opasni po vlast.

“Postoje dvije vrste percepcije onih koji krše zakon. Jedni koji krše zakon na način koji vlasti izgleda kao politički. To su oni koje proglašavaju teroristima ne samo mediji nego i visoki državni službenici kao što je recimo ministar policije i za njih nema nikakve milosti na javnoj sceni. Dok drugi, koji se eufemistički zovu huligani, koji napadaju, povređuju i u slučaju Brisa Tatona ubijaju ljude, jesu politički neutralni odnosno čine krivična djela koja su politički neutralna, a sa druge strane podržavaju onaj dobar dio desnice koji se nalazi otvoreno ili poluprikriveno u našoj vlasti. Oni su ti koji ne predstavljaju nikakvu opasnost za ovu vlast. Ja samo u toj različitoj percepciji potencijalnih budućih glasača i onih koji sigurno neće glasati za sadašnju vlast. Tu vidim razlike u krivično pravnom tretmanu", ocijenila je Vodinelić.

Državni zvaničnici su, nakon ubistva Brisa Tatona, više puta najavljivali odlučan obračun sa ekstremnim grupama. Međutim, sudeći prema organizovanim napadima na hrvatske navijače u Novom Sadu i Rumi, obračun je ostao na verbalnim porukama.

(DW)