Statistički zavod Kosova je objavio samo preliminarne rezultate registracije stanovništva na Kosovu prema kojima Kosovo ima skoro 1.8 miliona stanovnika!

No, u kosovske medije “procurili” su i konkretniji podaci: Albanaca na Kosovu ima oko 93 posto, Bošnjaka 1.6 posto, Srba, (bez sjevera Kosova) 1,5 posto, Turaka 1.1 posto, Goranaca 0,6 posto...

Bošnjaka, prema ovim još neslužbenim podacima ima 27.488! Uz to 10.210 je Goranaca. Kad bi bili u jednoj rubrici kao sto su to bili ranije kao Muslimani u SFRJ, bilo bi ih 37.690… Skoro 40.000! 2,2 posto!

Taj rezultat je očekivan! Treba reći da na popisnom listicu i nije bilo rubrike “Musliman” kao u nekim drugim zemljama regiona. Albanci su oduvijek Bošnjake zvali Bošnjacima i nikako drugacije. No, uz podsticaj SANU u Miloševićevo vrijeme promovirana je na Kosovo kao posebna etnička grupa Goranci za stanovnike iz Gore. Tako su Muslimani podjeljeni na dva dijela: Bošnjaci i Goranci!

Treba reći, na Kosovu muslimana je skoro 96 posto. To znači da na Kosovu ima 1 milion 660 hiljada i 598 muslimana. Katolika ima 38 hiljada i 223, a 25 hiljada i 685 građana su pravoslavci.

Tako su Bošnjaci, prema popisu stanovnistva održanom nakon 30 godina, drugi po brojnosti narod na Kosovu.
Eto, da su na Kosovu bili zajedno, da UNMIK nije prihvatio Miloševićev spisak etničkih zajednica na Kosovu, bilo bi ih najmanje 2,2 posto. No, ako Bošnjaci i Goranci, kakvih najava ima, budu djelovali zajedno, shvatiće da bi im tako bilo bolje. I da bi imali više prava i mogućnosti... Bošnjaci i Goranci, kako sami kažu u dragaškom kraju, izjašnjavali su se svi kao Muslimani, svi govore istim dijalektom, imaju iste običaje, isti su narod sa dva imena… Imaju vremena da razumiju ko ih je i zašto podijelio, do sljedećeg popisa… Za deset godina!

Analize rezultata popisa stanovništva na Kosovu tek ce se praviti.

No, ne treba zaboraviti Bošnjaci su se prvi put u novijoj historiji popisali svojim, nacionalnim imenom koji im nije bio priznat ni u jednoj Jugoslaviji, (na Kosovu do 1999 godine). Zato je ovo za kosovske Bošnjake historijski popis.!
Vecina ih je razumijela da ako nemaju ime, ne mogu biti svoji na svome. Ne mogu imati ni svoju teritoriju. Ako nisu Bošnjaci, nemaju etnička prava, nije ni Bosna njihova, već se može podijeliti onima koji imaju ime, a to znači onima koji postoje! Ako nemaju ime, nemaju ni pravo na svoju državu ni institucije, ni predstavnike, ni postotke u budžetu...
Tako je to u ovom današnjem svijetu !

Tek nedavno vratili su Bošnjaci svoje ime. Tek pod srbo-četničkim granatama, nakon desetina hiljada pobijenih u istočnoj Bosni, shvatili su prevaru susjeda i šta im je činiti. 1993-e godine! Za historiju 15-20 godina je tek tren!
Bošnjaci su posljednji put u ratu 92-95 god. ubijani pod lažnim imenom: Ubijte Turke! Da se osvetimo za 500 godina robovanja! Turcima!?

Jednom su ih ubijali zato što su muslimani, drugi put su ih zvali Turcima, pa “srpskim izdajnicima” ili “hrvatskim cvijećem”, ali dok su tako bezimeni stradanja su bila neminovna. Može se pretpostaviti šta bi uradila Turska da su ubijali bilo gdje na dunjaluku,  hiljade, desetine, stotine hiljada Turaka?! I Srbi su uvijek znali da Bošnjaci nisu nikakvi Srbi! I Hrvati su znali da Bošnjaci nisu nikakvo “hrvatsko cvijeće”.
Ali morali su značaj svog imena prepoznati sami Bošnjaci! Razumjeti zašto ni genocid ni zločine nad njima, bezimenim, niko nije bilježio, niko zbog njih nije zalio, zašto su zločinci ostajali nekaznjeni…
Jer u Europi, presudan je etnički, pa tek onda vjerski identitet.

Popis u regionu, gdje god da su, za Bošnjake jeste pobjeda! Pobjeda naroda koji je bio obezglavljen, bezimen, bez historijskog pamćenja o sebi i svemu što je preživio...

To je pobjeda naroda koji je bio skoro asimiliran, onemoćao, na izdisaju....

I zato i popis stanovništva, domaćinstava i stanova na Kosovu koliko god da je popisano Bošnjaka na Kosovu, jeste uspijeh! Oni koji su to učinili popisali su se iskreno, iz duše, a ne zbog para ili manipulacija...

Zato je svaki popisani Bošnjak dragocjen! Uspio je sam da se uspravi i bude ono sto jeste! Da vrati sebi i svojoj djeci ono što im je oteto, silom oduzeto: ime naroda kojem pripadaju.

Zato državi Kosovu i svim Bošnjacima treba čestitati najprije sto su prvi put na Kosovu mogli pronaći rubriku sa svojim imenom! One koji se nisu popisali kao Bošnjaci i nastavljaju da bjeze od svog identiteta treba pokušati razumjeti! Bili su slabi, nemoćni, plašljivi… Opredjelili su se za jače ili za ono što se vise isplati... Ako ovoga puta oni nisu uspjeli, možda njihova djeca hoće!
Jer Bošnjaci postoje i postojaće u porodici europskih naroda, uče i proučavaju svoju historiju, razvijaju svoje institucije, obrazovanje, kulturu... I popisuju se!

(BalkanPost.net)